Ljubav prema porodici
Uloga izjavljivanja ljubavi u porodici
Tema o kojoj se govorilo, osim društvene sredine i ljudskih odnosa muslimana jednih s drugima, aktuelna je također i u porodičnoj sredini između članova porodice. Zadovoljstvo života se ogleda u tome da ljubav vlada u životnoj sredini i društvu, a ukoliko ljubav ne postoji život postaje pakao i tegoban, dok životna sredina postaje hladna i bez duše.
Ponekad izgovorene riječi “volim te” povećavaju plamen ljubavi i životima daruju dušu i vitalnost. Iskazivanje ljubavi u porodičnoj sredini , između supružnika ili oca i majke prema svojoj djeci kuću pretvara u raj. Kako je paklen pakao prouzrokovan nedostatkom ljubavi i osjećanja roditelja prema svojoj djeci, i djeca koja nisu nikada čuli riječi “dušo moja, srce moje, volim te…” cijeli svoj život pate za tim i suočavaju se sa kompleksom nedostatka ljubavi.
Božiji Poslanik s.a.v.a. je kazao:
“Kada čovjek kaže svojoj ženi ‘volim te’, ta riječ se nikada ne briše iz njenog srca.”
Iznenađujuće je da jedna tako kratka i jednostavna rečenica, ali znači cijeli svijet i stvara ljubav. Kako su škrti oni koji se ustežu od izjavljivanja ovakve fraze koja stvara ljubav prema supruzi, djeci, prijateljima, rodbini, oni se uzdržavaju, a ne znaju kako lijep i dobar ishod ima.
Iskazivanje ljubavi ne očituje se samo izgovaranjem. Nekada poštovanje, poljubac, milovanje, kupovanje poklona i sl. ovakvi koraci pokazatelj su ljubavi.
Božiji Poslanik s.a.v.a je rekao:
“Volite djecu i budite prema njima samilosni.”
Milostivost i plemenitost sa mališanima su dokaz ljubavi prema njima. I sama samilost je pokazatelj ljubavi prema svojoj djeci.
U mnogim predajama savjetuje se o ljubljenju djece i za svaki poljubac djeteta u dženetu će biti izgrađen po jedan stepen.
U predaji se kaže: “Jednoga dana hazreti Poslanik s.a.v.a je poljubio svoja dva unuka Imama Hasana a.s. Ikre ibn Habis bio je pored Poslanika i rekao mu: Ja imam desetero djece, do sada ni jedno od njih nisam poljubio. Božiji Poslanik s.a.v.a. je kazao: Šta da ja radim s tobom kada je Bog isčupao milost i osjećanja iz tvoga srca.”
U mnogobrojnim predajama naglašeno je da se prilikom ljubljenja treba biti pravedan, da ne bude diskriminacije u ljubljenju i iskazivanju ljubavi prema svojoj djeci.
Uistinu djeca koja nisu vidjela ljubav od strane svojih roditelja i nisu čula topao govor i osjetila ljubav, zar neće doći do toga zaključka da ih ne vole i da nemaju mjesta u kući i da niko na njih ne obraća pažnju? I zar ovaj kompleks se nekada poslije neće odraziti i biti predstavljati veliki problem za njih, pa bilo da se radi o dječaku ili djevojčici? Djeca koja pobjegnu od kuće, momci i djevojke koje privuku emocionalne veze neprijatelja koji im se predstavljaju kao prijatelji i povuku ih u razvrat, da li je to prouzrokovano ičim drugim osim nedostatkom ljubavi i emocija unutar porodice? Ukoliko djeca u porodičnoj sredini budu voljena i zasićena sa stanovišta emocija, nikada neće upasti u zamku šarlatana koji se koriste ljubavnim aferama da ulove omladinu.
Istraživanja dosijea nekih delikvenata, kriminalaca ili bjegunaca od kuće ili ososba koje su izvršile samoubistvo, pokazatelj su da je to zbog nedostatka ljubavi prema njima od strane njihovih roditelja.
U pismu djevojke koja je nakon što se uprljala i pala u zamku šarlatana i vukova na čednost, posegnula da se ubije, pisalo je sljedeće (u vezi njene majke):
“Ona je bila moja majka. Mnogo je teškoće vidjela da me odgoji jer sam joj bila jedinica, ali nikada nije htjela da me voli…Stigao je dan kada je šejtan ovaj nedostatak nadoknadio. Ja koja sam bila žedna ljubavi, njegovu ruku punu ljubavi toplo sam pritisnula i potrčala mu u zagrljaj. Sigurna sam da djevojke koje su doživjele ljubav nikada ne prave ovakve greške. Onaj ko u svojoj kući ima izvor vode života, ne ide za fatamorganom.”
Zaključak bi glasio: Društveni život, sreću i svoj sklad duguju ljubavi. Kada prema nekome osjećamo ljubav, bili to naši otac i majka, brat i sestra, ili naša djeca, naši profesori, naši učenici, ili bilo ko drugi koje smo zavolili i koji su zauzeli svoje mjesto u našim srcima zbog svojih vrlina i lijepog ophođenja i izvrsnog ponašanja, tu ljubav i voljenje izgovorimo jezikom nemojmo je čuvati u srcu. Iskazivanje ljubavi čini da i mi budemo voljeni od strane drugih. Lijepo ophođenje i ljubav prema drugima je umjetnost za koju se vrijedi truditi da se ova društvena učtivost usvoji i sprovede u praksi.
Moral i međuljudski odnosi
