Skip links

Pravo majke

Zikrija je bio kršćanin koji je prihvatio islam. Međutim, njegova porodica je ostala kršćanska. Došlo je vrijeme hadždža. Zikrija je otišao iz Kufe i došao u Medinu da posjeti Imama Sadika. Ispričao mu je kako je postao musliman. Imam ga je upitao: „Šta te ponukalo da promjeniš mišljenje?“ Zikrija je rekao: „Božije riječi u Kur’anu su me privukle, a posebno kada se obraća svom Pejgamberu: O Poslaniče, ti nisi znao šta je Knjiga, niti si poznavao vjerske propise. Mi smo tebi objavili Kur’ana i učinili ga svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove naše koje želimo. Da li se ovi ajeti mogu odnositi i na mene?“ Imam je rekao: „Mogu. Allah je tebe uputio na Pravi put.“ Poslije toga je tri puta ponovio: Bože, uputi ga!“ Zatim mu je rekao: „Ako imaš još nekih pitanja, pitaj!“ Mladić je rekao: „Članovi moje porodice su kršćani, a majka mi je slijepa. Ja živim s njima i jedem što i oni. Šta mi je dužnost da radim.“ Imam je zapitao: „Da li tvoji ukućani jedu svinjsko meso?“ Mladić je rekao: „Ne, ne jedu.“ Na to mu je Imam uzvratio: „Onda tvom životu s njima nema smetnji.“ , a potom je dodao: „Pazi svoju majku dok je živa postupaj s njom ljubazno. Kada umre, ne dozvoli nikom drugom da obavi njenu dženazu!“ Hadždž  se završio i mladić se vratio u Kufu. Ispoštovao je Imamovu zapovjest. Prema majci je iskazivao ljubav i poštovanje, svojom rukom joj je davao hranu i prao joj odjeću. Jednog dana majka je primjetila: „Sine moj, kad si bio kršćanin, nisi bio ovako ljubazan sa mnom. Ali sada, kad smo u pogledu vjere jedno drugom strani, zato se tako lijepo ophodiš prema meni?“ Zikrija je kazao: „Čovjek koji je Pejgamborov potomak naredio mi je takvo ponašanje.“ „Sine moj, tvoja vjera je dobra, poduči me njoj!“ , rekla mu je majka. Mladić joj je objasnio osnova islamska prava i podučio je obavljanju namaza. Nakon obavljenog sabaha, podne i ikindije namaza, starica se razboljela. Zamolila je svog sina da joj još jednom izgovori šehadet. Poslije toga je izdahnula. Zikrija ju je svojim rukama ogasulio i sahranio.

Hikaje/Istinite priče

This website uses cookies to improve your web experience.