Blagodat prijatelja

Od davnina su rekli: Hiljadu prijatelja malo je, a jedan neprijatelj mnogo.

Prijatelj, u samoći je čovjeku sagovornik, saputnik u tuzi i sreći, sudrug u pomaganju kada je potrebno, oslonac u problemima i teškoćama i dobronamjerni savjetnik u neodlučnostima i sumnjama.

Neki ljudi zbog sebičnog karaktera ili zbog velikih očekivanja i ograničenog razmišljanja ili strogosti ili iz drugih razloga, ne mogu za sebe izabrati prijatelja i osloboditi se usamljenosti. Ovo je po tumačenju hazreti Alije je jedna vrsta nemoći i bespomoćnosti.

Pronaći prijatelja to je umjetnost, kao i sačuvati prijateljstvo, prijateljstva koja su prekinuta ponovo oživjeti i povezati.

Hazreti Alija mir s njim, je rekao:

« اَعجَزُ الناسِ مَنْ عَجَزَ عَن اکتسابِ الإخْوان ، وَ اعجزُ منه مَنْ ضَیَّعَ مَنْ ظَفَرَبِهِ مِنهم.»[1]

“Najnemoćniji čovjek je onaj koji ne može da stekne prijatelja. A od njega nemoćniji je onaj koji izgubi prijatelje koje je stekao i koji nije u stanju da sačuva prijateljstvo.” Neophodno je razmisliti o tome kakvo ponašanje i ophođenje kao i duševno stanje je uzrok da čovjek izgubi svoje prijatelje i ostane sam, ili da od početka ne može za sebe pronaći prijatelja. Saadi je rekao: “Prijatelja kojeg imaš za cijeli život, nemoj izgubiti zbog jednog trenutka.”

[1] Nehdžu-l-belaga, Fejzul Islam, hikemete 11.