Nezahvalnost ljudima

Nezahvalnost ljudima pridonosi njihovom razočarenju i demotiviše ih. Naravno dužnost onoga ko čini dobro drugima je da im služi zbog Boga i da očekuje nagradu također od Boga, a da nezahvalnost od strane ljudi ne učini ga nezainteresovanim.

U Stazi rječitosti se kaže:

“Onaj ko nije zahvalan na tvome dobročinstvu, nemoj da te učini nezainteresovanim da postupaš zaslužno i vrijedno.”

Ovo je jedna strana situacije, ali s druge strane ljudska je obaveza da jedni s drugima lijepo postupaju i služe jedni drugima. Ako ljudi ne pokažu svoju zahvalnost, kvalifikaciju i dostojnost bit će uzrok za uskraćivanje blagodati i bit će povod da dobročinitelji odustanu od činjenja dobra. I ovo je vrsta spriječavanja dobročinstva o kojoj se govori i u predajama. Džafer el Sadik mir s njim je rekao:

“Neka Bog prokune one koji spriječavaju da se čini dobro, oni koji spriječavaju dobro  su oni kojima se čini dobročinstvo, a oni su nezahvalani, u ishodu oni su prepreka dobročiniteljima da čine dobro drugima.”

Kada vide da se na njihovo dobročinstvo ne obraća pažnja i da nije cjenjeno, a ponekad bude i gore pored toga što se ne obraća pažnja njihovo dobro se upoređuje sa lošim, kažu: “Slomljena (jadna) je ruka u kojoj nema soli.” I tada donose odluku da više ne čine dobro jer se necijeni.

Uništiti dobro djelo i upropastiti dobročinstvo ponekad ovisi upravo od navedenog. U hadisu od hazreti Alija mir s njim, govori se o pet stvari koje upropaštavaju i uništavaju: Padanje kiše na slano tlo, paljenje svjetla u bijelom danu, davanje hrane sitom čovjeku i jedno od toga je činiti dobro nekome ko je nezahvalan.

Moral i međuljudski odnosi